| HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva "Humani papiloma virus"- HPV.Ima više od 100 tipova HPV virusa. Podijelili smo ih u:
HPV tipovi niskog rizika: 6, 11, 30, 42, 43, 44, 53, 54, 55 itd. (odgovorni su za nastanak dobroćudnih kondiloma i premalignih promjena vrata maternice niskog stupnja malignosti – CIN 1)
HPV tipovi visokog rizika: 16, 18, 31, 33, 35, 45, 52, 56, itd. (odgovorni su za većinu raka vrata maternice i premalignih promjena vrata maternice srednjeg i visokog stupnja malignosti – CIN 2 i 3)
Neki autori navode i HPV tipove „srednjeg“ rizika: 31, 33,35, 39, 51, 52, 58, 61...
HPV se najčešće prenosi spolnim odnosom, no i direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicom. Postoje slučajevi u kojima je zabilježena infekcija sluznice dišnog sustava i očiju, no najveće i najčešće zaraženo područje je upravo genitalno područje.HPV se može prenijeti unatoč korištenju prezervativa kao zaštite kod muškaraca, infekcija(kondilomi) se obično javljaju oko korijena penisa.Tvrdnju da se HPV ne prenosi isključivo penetracijom dokazuje činjenica da je pronađen i kod nekih djevojaka koje su još djevice. Također su zabilježeni i slučajevi kod kojih su promjene uzrokovane ovim virusom vidljive u usnoj šupljini pa se može zaključiti kako se HPV prenosi i oralno-genitalnim odnosom.
Dokazivanje prisutnosti HPV-a
Dokazivanje prisutnosti HPV-a obuhvaća klinički (ginekološki ili urološki ) pregled, citološki ili histološki pregled kao i korištenje metoda molekularne biologije.
HPV se dokazujem uzimanjem obriska vrata maternice odnosno uzimanje obriska mokraćne cijevi kod muškarca. Uzima se četkicom ili štapićem obloženim vatom.
Kolposkopija je metoda kojom se pod povećalom promatra grlić maternice kako bi se uočile promjene.Za žene koje znaju da imaju HPV ili već neku od promjena sluznice vagine ili cerviksa, najbitnija je konstantna i redovita ginekološka kontrola.
Budući da je HPV virus, nema specifične terapije protiv virusa. Interesantno je spomenuti da neke biljne supstance djeluju virucidno, tj. sprečavaju razvoj virusa.
Virustatsko djeluju sljedeće biljke:
Alliaria petiolata
Allium cepa L.
Brassica oleracea var. capitata l. var. capitata L.
Carica papaya L.
Lepidium sativum L.
Tropaeolum majus L
Trigonella foenum-graecum
HPV izaziva i promjene u samim stanicama sluznice vagine ili grlića maternice. Slijedeće biljke djeluju na kočenje promjena u stanicama, citostatički:
Allium sativum var. sativum L.
Casimiroa edulis
Pinus sylvestris
Salvia miltiorrhiza
Salvia officinalis
Eleutherococcus senticosus
Sesamum indicum
Arctium lappa L.
Cnicus benedictus L
Ima i niz biljaka, biljnih droga koje djeluju citoprotektivno, tj., sprečavaju da HPV uopče ošteti stanicu, dovede do njene mutacije (CIN1, 2 i 3), a ako već postoji CIN1, sprečavaju njegovu progredijenciju u CIN2:
Achillea millefolium
Calendula officinalis
Hyssopus officinalis
Foeniculum vulgare
Rosmarinus officinalis
Arnica montana
Hyoscyamus niger L.
Hypericum perforatum
(Napominjem da je popis ljekovitog bilja koje djeluje citoprotektivno predugačak da bih ga cijelog iznijela – obuhvaća preko stotinjak ljekovitih biljaka).
I ako svemu gore navedenom dodamo da je za borbu protiv HPV-a bitan i imunitet oboljele osobe…, a da za jačanje i podizanje imuniteta postoji više stotina ljekovitih biljaka, koje neću sada nabrajati, vidimo koliko je još širok dijapazon mogućnosti lijećenja HPV infekcije.
Napomena!! Koliko vam god neke od navedenih biljaka izgledale poznate i bezopasne, niti jednu biljku ne uzimajte na svoju ruku. Savjetujte se sa svojim liječnikom ili ginekologom!
Neke od biljaka se mogu uzimati per os (kroz usta), a neke, exstrakti nekih aplikacijom lokalno na sluznicu.
| 
